U spomen · Rab, 21. 1. 1943. – 29. 12. 2021.
dr. sc. Cvijeta Pahljina
„Na pragu trećeg životnog razdoblja osjećala sam da sam na dotadašnjem putu dobila nebrojene dragocjene darove. Što sa svim tim blagom? Moj unutrašnji glas mi je govorio: Dijeli dalje!”
ŽIVOTNI PUT
Rab, Zagreb i Slovenija
Rođena je 21. siječnja 1943. na Rabu, otoku koji je smatrala najljepšim na svijetu. Medicinu je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1967. Liječnički staž odradila je u Prištini, a zatim je dvije godine radila kao liječnica opće prakse u Dragašu na Šar-planini. Godine 1968. udala se za Božidara Pahljinu, s kojim je imala šestero djece: Jakova, Kristinu, Barbaru, Josipa, Maju i Marinu. Nakon rada u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu obitelj se 1972. preselila u Loče u Sloveniji. Specijalistički ispit iz psihijatrije položila je 1976. u Zagrebu, a zatim je deset godina radila u Psihijatrijskoj bolnici Vojnik i od 1986. do umirovljenja 2004. u Ambulanti za pomoć u krizi u Celju.
Glas za ljude u krizi
Godine 1986. osnovala je „Poziv u duševnoj nevolji – Celje”, prvi telefon za pomoć u krizi u Sloveniji (kasnije „Poziv nade”), i vodila ga do 2012. Osnovala je i Slovensko udruženje volontera za telefonsku pomoć u krizi (STS), kojemu je bila predsjednica od 1994. do 2012. i koje je pod njezinim vodstvom primljeno u međunarodnu federaciju IFOTES. Pomagala je pri osnivanju novih telefonskih linija i 2003. u Ljubljani suorganizirala međunarodni kongres IFOTES s više od 600 volontera iz cijelog svijeta. Državno vijeće Republike Slovenije odlikovalo ju je 2017. plaketom za trideset godina volonterskog rada.
Put do logoterapije
Od 2000. do 2004. studirala je logoterapiju kod dr. Elisabeth Lukas, učenice Viktora Frankla, u Münchenu, Kremsmünsteru i Beču. Od 1999. vodila je Duhovni tabor u Žičkoj kartuziji, a 2008. osnovala je Zavod Žički tabor za duhovni rast, akreditiranog člana međunarodnog saveza za logoterapiju i egzistencijalnu analizu „Viktor Frankl” iz Beča.
Učiteljica logoterapeuta
U rujnu 2010. pokrenula je izobrazbu prve skupine logoterapeuta u Sloveniji, a 2012. u Hrvatskoj. Iste je godine osnovala Slovensko društvo za logoterapiju – Logos i bila mu predsjednica do kraja života. Od 2014. organizirala je godišnje logoterapijske kongrese i simpozije u Zagrebu i Ljubljani, a od 2015. izlazi časopis Logosfera. Prva generacija logoterapeuta diplomirala je 2015. Do 2022. u studij se uključilo više od 500 polaznika, a oko 250 ih je nakon osmosemestralne edukacije steklo diplomu logoterapeuta. Godine 2018. predavala je na međunarodnom kongresu logoterapije u Moskvi.
Doktorat
Kad su sva djeca stala na svoje noge, 2010. upisala je doktorski studij Rani odgoj i obvezno obrazovanje na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U istraživanju s učiteljima osnovnih škola pokazala je da edukacija iz logopedagogije pomaže učiteljima da svoj posao i život doživljavaju smislenijima. Disertaciju „Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na doživljaj profesionalnog identiteta, profesionalno i osobno zadovoljstvo te na smisao života i poziva”, pod mentorstvom dr. sc. Dubravke Miljković, obranila je 11. listopada 2019., dva mjeseca prije svog 77. rođendana.
Do posljednjeg dana
Predavala je i vodila rad udruga do samoga kraja: posljednje predavanje studentima prve godine logoterapije održala je putem Zooma 17. i 18. prosinca 2021. Preminula je 29. prosinca 2021., u 79. godini života. Pokopana je na svom Rabu.
1943.
Rođena na Rabu
1986.
Prvi telefon za pomoć u krizi u Sloveniji
2004.
Završen studij logoterapije kod dr. Elisabeth Lukas
2010.
Prva skupina logoterapeuta u Sloveniji
2012.
Prva skupina logoterapeuta u Hrvatskoj
2019.
Doktorat u Zagrebu
BAŠTINA
Njezin rad živi dalje
Život u svim okolnostima ima smisla
Predavanja