Viktor Emil Frankl (1905.-1997.)

Život Viktora Frankla bio je bogat i višeslojan. Uz profesionalnu karijeru, kao vrstan neurolog i psihijatar, bio je izniman učitelj i znanstvenik. Njegov je pisani rad izvanredan. Osim što se razvijao u znanstvenika svjetske klase i stručnosti, uvijek je nadgrađivao svoju osobnu, egzistencijalnu i ljudsku stranu. Čak i u starosti težio je mladenačkim ciljevima i ostvarivao ih.

Frankl je bio profesor neurologije i psihijatrije na Sveučilištu u Beču. Godine 1930. postigao je doktorat s područja medicine, a 1948. i iz filozofije. Bio je gostujući profesor na nekoliko američkih sveučilišta (Harvard, Dallas i Pittsburgh). Sveučilište u Kaliforniji ustanovilo je katedru za logoterapiju, čiji je osnivač bio i Viktor Frankl. U stručnim krugovima Logoterapija i egzistencijalna analiza poznata je kao Treća bečka škola psihoterapije. Prvom se naziva psihoanaliza Sigmunda Freuda, a drugom škola individualne psihologije Alfreda Adlera. Frankl je bio njihov odličan poznavatelj, a s osnivačima je imao i osobni kontakt.

Viktor Frankl predavao je na 209 sveučilišta na pet kontinenata, nagrađen je s 29 počasnih doktorata (tridesetog se doktorata odrekao i posvetio ga je svojoj supruzi), a 1995. godine postao je počasni građanin grada Beča. Od 1940. do 1942. godine Frankl je vodio Odjel za neurologiju bolnice u Rothschildu, a od 1946. do 1970. godine bio je predstojnik Neurološke klinike u Beču. U slobodno je vrijeme planinario, a u poodmaklim je godinama imao satove letenja u SAD-u i položio za pilota zrakoplova.

Frankl je autor brojnih zapaženih stručnih knjiga. Napisao je 40 knjiga, a njegovi su radovi prevedeni na više od 50 svjetskih jezika i prodani u milijunima primjeraka. Samo jedno od njegovih djela, knjiga Čovjekovo traganje za smislom (u izvorniku: Man’s Search for Meaning), prodano je u više od šesnaest milijuna primjeraka.
Životni put i rad Viktora Frankla u temelju je obilježen osobnim iskustvom patnje, preživljavanjem strahota Drugog svjetskog rata u nacističkim koncentracijskim logorima. Nakon oslobođenja težio je samo 38 kilograma. U nacističkom režimu izgubio je prvu suprugu, brata, roditelje i većinu prijatelja. Nakon povratka u Beč našao se pred potpunim ništavilom. No, umjesto očaja, probudila se u njemu silna volja za životom, neodoljiva potreba da patnje koje je doživio, pretvori u iskustvo smisla. Bolno iskustvo besmisla bilo je prekretnica života mladog i perspektivnog liječnika i potvrdilo mu je, jednom i zauvijek, da je osnovni pokretač ljudskog života njegova potraga za smislom. Frankl je gradio logoterapiju na dubinama svojih spoznaja koje nisu bile samo teoretske, nego rezultat njegovih životnih iskustava: kroz pakao pronaći put do svjetla, do smisla.

U knjizi Liječnik i duša napisao je sljedeće riječi: ”Odgovornost čovjeka je nešto strašno, ali u isto vrijeme nešto divno. Zastrašujuće je to da sam u svakom trenutku odgovoran za svoga bližnjega, da je svaka odluka – od najmanje do najveće – odluka zauvijek, i da u svakom trenutku iskoristim ili potrošim tu priliku. Svaki trenutak donosi tisuće mogućnosti, ali mogu izabrati samo jednu – sve ostale zauvijek osuđujem na propast. Međutim, to je ujedno i divna spoznaja – da je moja budućnost i budućnost stvari i ljudi oko mene – u svakom trenutku ovisna o mojoj odluci. To što spoznam u tom trenutku i to što dozovem u život, to postaje stvarnost zaštićena od prolaznosti i propadanja.”

Život i djelo Viktora Frankla izazov je svakom od nas: gdje je u mojem životu skriveno sjeme smisla?

Pogledajte Životni put Viktora Frankla