Objavljeno 11.01.2022.
Pitanje:

Poštovani,
imam problem sa niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem i osjećajem manje vrijednosti. Ono što me posebno muči, posebno kroz posljednje 2 godine, jest to što se moje nisko samopoštovanje odražava kroz neugodno crvenjenje u licu, gotovo u svim socijalnim situacijama. Automatski se zacrvenim kad mi se netko obrati, pa makar to bilo neko jednostavno, najbanalnije pitanje. Jednako tako, zacrvenim se i kad sama krenem nešto nekome govoriti, bilo kakav komentar, mišljenje, pitanje. Najbolnije je to što mi se to događa i sa meni bliskim osobama. Kad god se zacrvenim, osjećam se jako loše i jednostavno ne mogu normalno nastaviti komunikaciju, uzvrpoljim se i sve krene po krivu. Gotovo da ne postoji situacija u kojoj se neću zacrveniti kad mi se netko obrati. U svaku novu interakciju ulazim s tom velikom željom da se ne zacrvenim i da normalno komuniciram, ali crvenjenje se uvijek iznova dogodi i moje samopoštovanje pada još niže zbog doživljenog neuspjeha u komunikaciji. Mogu reći da me ono stvarno puno ograničava, čini mi se sve više kako vrijeme dalje odmiče. Sve više počinjem izbjegavati socijalne događaje i situacije, ostajati kod kuće i zatvarati se u svoja četiri zida, samo kako bih izbjegla to crvenjenje zbog kojeg mi bude jako neugodno, a kada su takve situacije neizbježne, osjećam veliku količinu straha i tjeskobe. Ponekad jednostavno poželim da makar i dalje osjećam tu nesigurnost i sramežljivost, samo da se ne očituje više kroz crvenjenje – toliko svima vidljivu tjelesnu reakciju. S obzirom na to da sam svjesna da je u pozadini vjerojatno nedostatak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti, zamolila bih Vas za neki savjet kako raditi na tome, prihvatiti sebe i naposljetku se riješiti tjeskobe i straha i nesmetano komunicirati s drugima.
Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru i srdačan pozdrav! (Poslao V.)

Odgovor:

Poštovana,
zahvaljujem Vam što ste ovako hrabro iznijeli svoj problem. Od sada predlažem da ga nazovemo izazovom koji je potrebno savladati. Vjerujem da Vam u svakodnevnom životu i komunikaciji crvenjenje stvara veliku neugodnost s kojom se je teško nositi. Povezali ste crvenjenje s osjećajem manje vrijednosti i nedostatkom samopouzdanja. To je zacijelo područje na kojem biste trebali raditi i zahtijeva personalizirani pristup. Uz individualnu terapiju mogli biste zajedno s terapeutom pronaći korijen tog osjećaja manje vrijednosti i što je još važnije mogli biste zajedno s terapeutom definirati strategiju za budućnost koja bi Vam pomogla da zavolite sebe i otkrijete vlastite vrijednosti. Takva terapija zahtijeva više informacija o vama kako bi se rad na nedostatku samopouzdanja mogao personalizirati i vama prilagoditi. Zbog toga se u ovom odgovoru ne bih bazirala na taj aspekt izazova s kojim se trenutno susrećete.
No, ponudit ću vam alat pomoću kojeg biste mogli riješiti psiho-somatsku reakciju na osjećaj nesigurnosti, a to je crvenjenje. Zbog toga, objasnit ću vam što vam se psihički događa.
Upali ste u jedan začarani krug i pod utjecajem događaja simptoma crvenjenja u strahu očekujete da bi vam se isti simptom mogao vratiti. U tom smislu sam strah uvijek može izazvati ono čega se bojimo te djeluje kao pokretač i poticaj da se dogodi upravo ono čega se u svom velikom strahu pribojavate, a to je crvenjenje. Tako se uspostavlja začarani krug gdje strah potiče vaše crvenjenje, a pojava crvenjenja pojačava strah. Posljedično, najtipičnija reakcija na taj strah jest bijeg od straha. Zato izbjegavate situacije u kojima bi vam se ponovno mogao javiti simptom crvenjenja i sve češće se zatvarate u svoja četiri zida. To nikako nije poželjno rješenje, a nije ni uvijek moguće jer ste ponekad prisiljeni komunicirati s ljudima. Također, izbjegavanje kao mehanizam za redukciju straha upravo podržava i hrani taj strah. Nasuprot tomu suočavanje sa strahom može biti jedina pomoć pri rješavanju tog izazova.
Sada ću vam ponuditi jednu logoterapijsku tehniku pomoću koje se možete suočiti sa svojim strahom. Ta tehnika se zove paradoksna intencija. Vrlo je uspješna kod liječenja fobija. No, morate ju koristiti s povjerenjem jer kao što i njezino ime kaže- paradoksna intencija- zahtijeva od vas da poželite upravo ono čega se bojite. Od vas ću zatražiti da poželite svoje crvenjenje svaki put kad se upustite u komunikaciju s drugim ljudima. Na taj način možemo postići to da prestanete bježati od svog straha i da prekinete začarani krug koji sam gore spomenula.
Vrlo je važno da pri tome koristite svoj smisao za humor i svom se strahu nasmijete u oči. Važno je da prilikom korištenja ove tehnike koristite sposobnost koja je svojstvena jedino čovjeku, a to je sposobnost da se smije. Strah kojem se smijemo gubi svoju veličinu i moć. Postaje malen i neprimjetan i polako nestaje.
Prije no što ovu tehniku koristite u svom slučaju pročitajte primjer iz Franklove literature o uspješnom korištenju paradoksne intencije:
„ U moj je ured došao mladić čiji se problem sastojao u tome da je vrlo jako i napadno žmirkao očima. Uvijek kad se trebao nekome obratiti, počinjao bi ubrzano treptati očima. Ljudi su ga počeli ispitivati zašto to čini i on se zbog toga počeo brinuti. Dao sam mu savjet: sljedeći put kad budeš s nekim razgovarao trepći očima što je moguće brže i jače, tako da namjerno pokažeš toj osobi koliko istinski brzo možeš žmirkati. Odgovorio mi je da mora da sam lud kad mu tako što savjetujem misleći da će, ako tako postupi, samo pojačati naviku da trepće očima, umjesto da taj problem riješi. Naprosto je izjurio iz moje sobe i ja ga nisam nekoliko tjedana ni čuo ni vidio. A onda se jednog dana pojavio. Bio je vrlo radostan i ispričao mi što se dogodilo. Budući da se u onom trenutku nije slagao s mojim savjetom, nekoliko dana nije o njemu uopće razmišljao. Za to se vrijeme njegovo stanje još više pogoršalo i gotovo je poludio. Jedne noći, prije nego što je pošao na spavanje, sjetio se mog savjeta i rekao sam sebi: »Pokušao sam sve što znam da riješim svoj problem, ali ništa nije pomoglo. Zašto da ne pokušam i to što mi je predložio moj terapeut?« I tako, sutradan se slučajno dogodilo da je prva osoba koju je sreo bila njegov bliski prijatelj. Odmah mu je najavio da će treptati očima što najviše i najbrže može, dok bude s njim razgovarao. No, na svoje iznenađenje, uopće nije mogao ni trepnuti za cijelo vrijeme razgovora. Od toga se vremena počeo sasvim normalno ponašati i nakon nekoliko tjedana više uopće nije pomišljao na tu svoju naviku.“
Sada vam dajem domaću zadaću. Pokušajte prilikom sljedećeg razgovora s drugom osobom zamisliti da se nalazite na natjecanju crvenjenja. Zamislite da uz vas stoje i drugi kandidati koji se natječu u istoj kategoriji. Također, zamislite da se ispred vas nalazi ocjenjivački žiri koji mjeri koliko se svatko od kandidata zacrvenio. I u tom trenutku dajte sve od sebe da pobijedite na natjecanju. Pokušajte impresionirati žiri najviše od svih kandidata i prizovite što je veću moguću nelagodu zbog razgovora s drugom osobom koja će dovesti do snažnog crvenjenja koje će svi primijetiti i zbog kojeg će vas, na kraju kad pobijedite u natjecanju, svi slaviti.
Pokušajte nekoliko puta koristiti ovu tehniku i obavezno mi povratno javite rezultate.
Želim vam puno uspjeha,
Srdačan pozdrav,
Ana Kralj, mag.phil., logoterapeutkinja

Objavljeno 19.01.2021.
Pitanje:

Poštovani! Imam problem vezan uz odnose s drugim ljudima. Ne znam se izboriti i zauzeti za sebe. Često se bojim osude i odbacivanja i zato idem drugima “niz dlaku” i izbjegavam konflikte, što često rezultira time da me drugi iskorištavaju. Također sam nesigurna i stalno težim za potvrdama “izvana”. Kako postaviti granice i izborit se za sebe? Kako izgraditi samopouzdanje? Odakle krenuti i kako si pomoći?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i srdačno Vas pozdravljam! (K…)

Odgovor:

Poštovana (K…), zahvaljujem na pitanju!
Prvo Vam želim čestitati što ste se odvažili i prepoznali problem koji imate te ste voljni raditi na tome da taj problem riješite. Vjerujem da nam je život dan upravo kao prilika za vlastiti rast i napredak.
Konkretno, vezano za Vaš problem, predložila bih Vam da napravite jedan projekt koji će Vam pomoći u izgradnji samopouzdanja, ali i u definiranju cilja koji želite postići i s kojim ćete biti zadovoljni u odnosu s drugim ljudima i sa samom sobom.
Predlažem da napravite na jednom papiru veliku tablicu poput ove koju sam ja napravila i pažljivo ju ispunite.
U prvome stupcu potrebno je opisati što više konkretnih situacija u odnosu s drugim ljudima u kojima ste se osjećali iskorišteno, situacije u kojima ste išli drugima „niz dlaku“ i situacija u kojima ste izbjegavali konflikte, a da Vas je to činilo nezadovoljnima.
U drugome stupcu potrebno je napisati za svaku situaciju kako biste željeli da ona izgleda. Koji bi bio idealan scenarij po kojem se ona mogla odviti, a da biste bili zadovoljni.
U trećem stupcu važno je napisati konkretne korake što Vi možete učiniti i na koji način možete djelovati kako bi ta ili neka sljedeća situacija s kojom niste zadovoljni došla do Vašeg idealnog scenarija.
Četvrti stupac je vrlo važan jer nam on osvjetljava smisao te situacije. Tu možete napisati što Vas je ta situacija naučila ili pak koji bi bio smisao toga da se ta situacija odvila prema idealnom scenariju.
U tablicu sam upisala primjer jedne hipotetske situacije kako biste dobili dojam o tome kako bi ona trebala izgledati.
Nakon što ispunite tablicu s događajima iz prošlosti pokušajte koristiti i djelovati sukladno onome što ste napisali u trećem stupcu prilikom sličnih situacija u budućnosti.
Još jedan zadatak bih Vam predložila. Uzmite jednu bilježnicu u koju ćete upisivati svaku situaciju u budućnosti u kojoj ste postupili na način da ste sa svojim postupcima bili zadovoljni. To će Vam pomoći da pratite svoj napredak i uvidite kako Vi to možete! Svaka situacija u kojoj ćete postupiti na način da budete zadovoljni s ishodom pomoći će Vam u jačanju samopouzdanja.
Tablica samopouzdanja

Želim Vam puno sreće i upornosti. Nemojte odustati od projekta ako se situacije s kojima budete nezadovoljni budu ponavljale. Budite uporni i malo pomalo nastavite s promjenom. Tako ćete, možda sporo, ali sigurno doći do željenog cilja.

Srdačan pozdrav,
Ana Kralj, mag.phil., logoterapeutkinja

Objavljeno 03.12.2020.
Pitanje:

Nalazim se u zabrinjavajućoj situaciji. Naime, trenutno ulazim u godine u kojima zaista čeznem za obitelji, no nisam se uspio realizirati u tom smislu. Imao sam jednu ozbiljnu vezu koja je završila prije pet godina i od tada sam sam. Bojim se da neću nikada imati obitelj i biti otac, a to bih želio više od svega u životu. Pokušao sam sve, išao sam na spojeve, izlazio, ali jednostavno nisam uspio naći osobu koja bi sa mnom dijelila život. Iako sam situiran i obrazovan u obiteljskom životu se nisam ostvario i to me jako muči. Molim pomoć. (Z…)

Odgovor:

Dragi (Z…)!
Vjerujem da ste zabrinuti zbog situacije u kojoj se nalazite. Na našem životnom putu važno je razlučiti što je to na što možemo utjecati, a što je to na što ne možemo utjecati. Nažalost, susret s osobom koja može dijeliti životni put s nama je dar i na to ne možemo utjecati. Možemo za to biti otvoreni i to željeti, no hoće li se to zaista i dogoditi ili neće nije u našoj moći.
Ako smo zabrinuti zbog stvari i situacija na koje ne možemo utjecati ponašamo se kao da nosimo kišobran za vrijeme sunčanih dana, a to nema smisla. Predložila bih Vam da ovo samačko vrijeme iskoristite za osobni rast i napredak. Vi u ovome trenutku možete iskoristiti vrijeme samoće na način da razmislite što biste sve voljeli dati drugoj osobi koja bi Vam mogla ući u život. Kakvi biste željeli biti kao partner? Što Vam je važno u partnerskom životu? Je li to strpljenje, poštovanje, razumijevanje… kada definirate kvalitete koje su Vam važne u partnerskom životu predlažem da jednu po jednu analizirate i razvijate kod sebe. Ako Vam je primjerice strpljenje važno u partnerskom životu, a za sebe ne možete reći da ste strpljivi, ovo je prilika da upravo strpljenje jačate kod sebe.
Zapamtite, jednom kada naučimo biti sami, tada možemo biti sretni i u zajedničkom odnosu. Nije cilj da nam druga osoba popunjava praznine koje osjećamo već ih moramo znati popuniti sami i tada smo spremni drugoj osobi pružiti ono što je potrebno za zajedničko putovanje kroz život. Drugim riječima, pokušajte zamisliti da Vam život u ovome trenutku postavlja pitanje „Z(…), koji je smisao situacije u kojoj se nalaziš?“ , a Vi pokušajte razmisliti i odgovoriti na to pitanje.
Srdačan pozdrav,
Ana Kralj, mag.phil., logoterapeutkinja

Objavljeno 02.12.2020.
Pitanje:

Javljam se zbog problema koji mi se javio nakon prvog „lockdown“-a. Uslijed ove korona krize zaključila sam da ću najbolje zaštititi sebe i svoje bližnje ako se ne krećem izvan svoga stana, ne posjećujem obitelj i prijatelje i ne obavljam izvan stana ništa što nije nužno. Zbog toga sam totalno isključila sve socijalne kontakte, a dane provodim u svom stanu često razmišljajući o strahoti koja nas je zadesila. Svjesna sam neizvjesnosti koju nam donosi budućnost. Bojim se za svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih. (M….)

Odgovor:

Draga (M….)!
Iz ovoga što ste napisali mogu zaključiti da ste svu svoju pažnju usmjerili na problem, a to je strah od bolesti. Zaista želim ovdje pohvaliti Vaše odgovorno ponašanje i želju da zaštitite svoje bližnje, no s obzirom na to da ste se potpuno usmjerili na strah od zaraze korona virusom te vam taj strah ne dozvoljava „da predahnete“ kod Vas uočavam hiperrefleksiju na problem, a to je u ovom slučaju strah od zaraze korona virusom. Zbog toga ponudila bih Vam nekoliko ideja koje bi učinile derefleksiju te pažnju s problema usmjerile na neke druge stvari.
Prvenstveno, željela bih naglasiti da na ovu situaciju možete gledati kao na svojevrstan „zatvor“ i patnju koju Vam taj zatvor donosi, no također možete ovu situaciju shvatiti kao priliku. Ona može biti prilika da upravo u ovoj korona krizi napravite sve one stvari za koje nikada niste imali vremena. Možemo se složiti da nam ovo izazovno vrijeme donosi malo više mogućnosti za razmišljanje i djelovanje na stvarima za koje nikada nismo imali „vremena“. S obzirom na to predlažem da već danas napravite popis stvari koje ste oduvijek planirali napraviti, no zbog nedostatka vremena niste uspjeli. To može biti pospremanje ormara ili špajze, čišćenje kuhinjskih ormarića, organizacija kupaonskih ormarića…također, možete zapisati i ono što ste oduvijek željeli učiniti, ali zbog manjka vremena niste mogli, a tiče se osobnog rasta i razvoja poput čitanja neke knjige ili pohađanje nekog online tečaja.
Zaista postoji beskrajno polje mogućnosti koje imate priliku baš u ovom izazovnom trenutku prepoznati.
Predložila bih Vam također da ne prekinete socijalne kontakte. Iako se niste u ovome trenutku u mogućnosti sastati s bližnjima, možete ih nazvati putem video poziva. Samo jedan razgovor s prijateljem/prijateljicom može djelovati iznimno terapeutski. Predlažem da svakoga dana nazovete jednu osobu i s njom razgovarate. Možete razmijeniti mišljenja i osjećaje vezane za korona krizu, no možete također razmijeniti ideje o online tečajevima i knjigama koje želite pročitati. Zašto ne biste osnovali online book club? Želim Vam puno pozitivnih misli i da produktivno iskoristite ovo vrijeme koje imate na raspolaganju.
Srdačan pozdrav,
Ana Kralj, mag.phil., logoterapeutkinja

Objavljeno 01.12.2020.
Pitanje:

Pitanje:
Pozdrav, upravo sam upisala fakultet kako bih nastavila školovanje. Time želim pokazati sebi i ljudima oko sebe da ja to mogu. No, u sebi sam zaista preplašena i postajem anksiozna. Nisam sigurna hoću li to uspjeti i jako se bojim. Naime, cijelo osnovnoškolsko i srednjoškolsko školovanje bila sam žrtva bullyinga. Bojim se da će mi se ponoviti scenarij iz školskih klupa. Bolujem od epilepsije i koristim terapiju zbog koje imam izrazito loše pamćenje. Bojim se da neću moći savladati gradivo. Strah me počeo obuzimati i ne znam što da radim.
Hvala na odgovoru, (P…)

Odgovor:

Draga (P….)!
Prvo želim pohvaliti korak koji ste napravili upisom na fakultet kako biste nastavili školovanje. Rad na sebi uvijek je dobra odluka koja nam pomaže u jačanju samopouzdanja.
Smatram da je to područje koje biste trebali jačati i čestitam Vam na prvom koraku. Predložila bih Vam tri koraka koji bi Vam mogli pomoći kod problema koje ste naveli:
1. Bullying kao i svaki drugi oblik zlostavljanja je nešto što Vam je zacijelo bilo iznimno teško iskustvo. No, s druge strane, vjerujem da ste upravo zbog tog teškog iskustva postali osoba koja ste danas i razvili razne kvalitete. Predlažem da na papir napišete sve svoje pozitivne karakteristike i osobine koje ste izgradili baš zbog tog iskustva zlostavljanja koje ste proživjeli. Možda ste upravo zbog toga postali empatični prema drugima koji također proživljavaju nekakvu patnju. Možda ste postali odlučniji ili hrabriji.
2. Sljedeća ideja koja bi Vam mogla pomoći u smanjenju anksioznosti jest ta da počnete pisati blog ili otvorite račun na nekoj od društvenih mreža sa savjetima za mlade ljude koji se također susreću sa zlostavljanjem. Tako možete opisati svoje iskustvo i savjetovati mlade ljude kako se mogu nositi s tim problemom. Na taj način osjećat ćete se korisno i doprinijet ćete zajednici upravo zbog te teške situacije koju ste proživjeli. Vi najbolje znate kako je mladima koji se susreću s tim problemom pa predlažem da dodatno istražite načine na koji se može zaustaviti zlostavljanje i to podijelite s drugima.
3. Savjetujem Vam pisanje dnevnika zahvalnosti. Uzmite bilježnicu u koju ćete svakodnevno upisivati ono na čemu ste zahvalni toga dana. To mogu biti ljudi koji Vas okružuju, posao ili jednostavno čist zrak i svježa voda. Može biti i ručak koji ste uspješno pripremili. Na taj način ćete se vježbati uočiti male stvari koje već imate i koje možda uzimate zdravo za gotovo i vidjeti kako imate puno razloga za sreću. Također, u dnevnik sreće možete zapisati trenutke i projekte koje ste uspješno obavili pa ćete na taj način smanjiti strah od neuspjeha na fakultetu.
Želim Vam puno uspjeha,
Ana Kralj, mag.phil., logoterapeutkinja